NAĐENI OČENAŠ
Priĕtelnice moe
dolazi večer za bakine očenaše
usnule tužne i daleke
za zaboravljene riječi
izgubljene u rižinim i heljdinim poljima
Osjećam samo miris starinskoga molitvenika
i glazbu čudesnih riječi srebrom okovanih
i bez riječi sam
Priĕtelnice moe
dolazi večer za bakine očenaše
usnule tužne i daleke
za izgubljene riječi zaspale
u rižinim i heljdinim poljima
A nemoćna sam
i bez glasa sam
Tražim ih uzalud
u dalekim poljima heljde
u dalekim poljima riže
u dalekim poljima sjevera
u dalekim poljima juga
A one su tu
u sjenovitom vrtu moga srca gdje rastu
đurđice i potočnice
i gdje trenutak zastaju
kao kaplja večerašnje kiše
Ili su to samo suze
na našim licima
Otče naš iže jesi na nebesjeh
da svjatisja imja Tvoe
priĕtelnice moe
( Priětelnice moe, 2000.)